VIDEOKONFERENCIJA KAO SREDSTVO ZA PRIKUPLJANJE DOKAZA U GRAĐANSKIM POSTUPCIMA

Digitalna transformacija pravosuđa usmjerena je na unaprjeđenje učinkovitosti, pravne sigurnosti i dostupnosti pravne zaštite građanima. Primjena videokonferencijske tehnologije u postupcima pribavljanja dokaza sve se više pokazuje kao koristan instrument koji omogućuje lakšu suradnju sudova, smanjenje troškova i ubrzanje sudskih postupaka. Videokonferencija više nije tek tehnička pomoć, već se promatra kao standardizirani instrument koji može doprinijeti boljem funkcioniranju pravosudnog sustava. S takvom primjenom povezani su i značajni procesni i tehnički izazovi. Razlike u tehnološkoj opremljenosti, potreba za međusobnom kompatibilnošću sustava te osiguranje zaštite osobnih podataka zahtijevaju precizno normativno uređenje i institucionalnu koordinaciju. Posebno je važno pitanje može li se virtualnim putem u potpunosti ostvariti načelo neposrednosti, budući da videokonferencija ne omogućuje jednaku percepciju neverbalnih znakova, spontanosti u komunikaciji i psihološke dinamike kao fizička prisutnost u sudnici. U primjeni tehnologije u sudskim postupcima sve veći značaj poprima i umjetna inteligencija. Ona može doprinijeti analitičkoj učinkovitosti i boljem upravljanju predmetima, no njezina primjena mora biti pod strogim ljudskim nadzorom kako bi se očuvala individualizacija postupka i temeljna procesna prava. Ovaj rad razmatra pravni okvir za pribavljanje dokaza saslušanjem stranaka, svjedoka i drugih osoba čije je svjedočenje važno za vođenje građanskog postupka korištenjem videokonferencije u Europskoj uniji i Republici Hrvatskoj. Cilj istraživanja je ispitati koji su to praktični i pravni izazovi koje nameće ovakav oblik pribavljanja dokaza, kao i predložiti moguća poboljšanja kako bi se osigurala dosljedna, učinkovita i pravno sigurna primjena videokonferencije u europskom pravosudnom prostoru.